23 Febbraio 2011
PRIVEDENO KRAJU SUĐENjE BIVŠIM POLICIJSKIM FUNKCIONERIMA OPTUŽENIM ZA DEPORTACIJE, ODBRANA TVRDI
~Advokat Miladin Adžić izrazio je nadu da će vijeće sudije Milenke Žižić imati hrabrosti da donese oslobađajuću presudu
Završnim riječima u Višem sudu u Podgorici juče je privedeno kraju suđenje bivšim visokim policijskim funkcionerima, optuženima za deportaciju bosansko-hercegovačkih izbjeglica u maju 1992. godine.
Zamjenik specijalnog tužioca Lidija Vukčević na prošlom pretresu izmijenila je optužnicu u dijelu preciziranja pojedinih navoda i smanjenja broja oštećenih, dok je pravna kvalifikacija djela ostala ista. Bivši visoki policijski funkcioneri terete se da su kao saizvršioci počinili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Optuženi su Branko Bujić, Sreten Glendža, Božidar Stojović, Milorad Šljivančanin, Boško Bojović, Milisav Marković, Radoje Radunović, Duško Bakrač i Milorad Ivanović.
- Cijeneći sve dokaze koji su sprovedeni na glavnom pretresu, kako materijalne tako i personalne, smatram da je u toku postupka nesumnjivo utvrđeno da su svi optuženi izvršili krivična djela koja im se stavljaju na teret - i to u vrijeme, na način i na mjestu kako je to predstavljeno izmijenjenom optužnicom - kazala je u završnoj riječi zastupnik optužnice, zamjenik specijalnog tužioca Lidija Vukčević.
Ona je podsjetila da se optuženima stavlja na teret da su u maju 1992. godine, kršeći pravila međunarodnog prava, za vrijeme oružanog sukoba koji nije bio međunarodnog karaktera, vršili nezakonito preseljenje državljana BiH.
- U situaciji kada se na teritoriji BiH rasplamsavao rat između pripadnika različitih grupa, veliki broj državljana BiH muslimanske nacionalnosti potražio je utočište na teritoriji Crne Gore, i to posebno sa područja Foče, Goražda i Srebrenice, a sve iz straha od progona na vjerskoj osnovi - podsjetila je tužilac Vukčević.
Ona je istakla da su pojedini građani BiH napustili te prostore i došli u Crnu Goru.
- Radilo se o licima koja nijesu željela da učestvuju u ratnim dešavanjima, a među njima su se nalazili i oštećeni. Najveći dio njih se prijavio organizaciji Crvenog krsta i bio je smješten u izbjegličkim kampovima, kod rođaka, prijatelja na teritoriji Bara i Ulcinja - kazala je Vukčevićeva, dodajući da to proizilazi iz iskaza oštećenih koji su preživjeli i članova njihovih porodica.
- Ove činjenice su morale biti poznate optuženima koji su se nalazili na odgovornim funkcijama u MUP-u. U maju 1992. godine Milisav Marković i Boško Bojović su obavljali poslove pomoćnika ministra unutrašnjih poslova za javnu i državnu bezbjednost, a ostali su bili načelnici CB Herceg Novi, Bar i Ulcinj. Radunović i Stojović su bili načelnici sektora SDB-a u Herceg Novom i Ulcinju, Bakrač viši inspektor SDB-a u Herceg Novom, a Šljivančanin je obavljao dužnost komandira stanice milicije u Herceg Novom - istakla je Vukčevićeva.
Optuženima se, kako navodi tužilac, stavlja na teret da su izvršavali naredbe ministra unutrašnjih poslova, sada pokojnog Pavla Bulatovića, da se postupi po zahtjevima MUP-a Republike Srpske i da se lica koja su sa teritorije BiH došla u Crnu Goru liše slobode i vrate u BiH.
Prema tužiočevim tvrdnjama, o tome da su postojali zahtjevi MUP-a Republike Srpske, kao strane u oružanom sukobu u BiH, svjedoče telegrami od 27. maja 1992. godine kao i telegram od 29. maja 1992. kojeg je sačinio Branko Kaluđerović, a koji je bio naslovljen na sve načelnike centara i odjeljenja bezbjednosti. U njemu se navodi da je MUP od strane MUP-a Foča obaviješten da se lica koja su u njemu navedena uhapse ukoliko budu nađena. O tom telegramu govori i svjedok Milan Paunović, koji kaže da mu je okrivljeni Marković predočio telegram od MUP-a Foča, koji je naslovljen na ministra, a što je svjedok odbio jer to nije bilo u njegovoj nadležnosti. U tom telegramu navedena su imena lica muslimanske nacionalnosti, a svjedok kaže i da je u kabinet Markovića u jednom momentu ušao Pavle Bulatović i rekao da se po telegramu mora postupiti.
Paunović je tvrdio, kako navodi tužilac, da je u MUP došao još jedan telegram u kome je pisalo da se uhapse i sva lica srpske nacionalnosti sa teritorije BiH kako bi se odazvali vojnom pozivu.
- Da je iskaz svjedoka Paunovića istinit potvrđuje se i materijalnim dokazom, telegramom od 23.5.1992. godine kojim je okrivljeni Marković od načelnika svih centara i odjeljenja tražio da postupe po zahtjevu MUP-a Republike Srpske - da se sva lica srpske nacionalnosti privedu radi preuzimanja i vrate za BiH. Imajući sve ovo u vidu obezvređuje se odbrana okrivljenog Markovića da je za telegram saznao kada se akcija završila - kazala je tužilac Vukčević.
Tužilac je, između ostalog, podsjetila da Branko Bujić u istrazi nije sporio da su u Baru postupali po telegramima, da je bilo telegrama koji su sadržali podatke o licima sa kriminalnom prošlošću i da su ti ljudi privođeni i otpremani u BiH, te da se postupalo na osnovu depeša iz MUP-a RCG. Na glavnom pretresu izmijenio je svoj iskaz i rekao da sa deportacijom nema veze.
Tužilac se osvrnula i na svjedočenje Momira Bulatovića, čiji je iskaz ocijenila kao uopšten, neprecizan, nejasan, protivurječan i usmjeren na pomaganje okrivljenima.
- U najvećem dijelu svog iskaza, on se bavi bezbjednosnom situacijom u Crnoj Gori i u okruženju u to vrijeme, što nije sporno. Međutim, on je izbjegao da da odgovore na konkretna pitanja - šta mu je poznato o radnjama koje su preduzimane, a o kojima se precizno izjašnjavao u fazi istrage. Ako je policija kritičnom prilikom postupala u skladu sa zakonskim propisima, postavlja se pitanje "šta je svjedok mislio kada je kazao da je kritični događaj posljedica tragične greške države" i istom prilikom ostao nedorečen na koga je tom prilikom mislio jer "država nije apstraktna tvorevina", kazala je Vukčevićeva.
Ona je kazala da je Bulatović u svom iskazu tvrdio kako je povodom deportacije, a u vezi radnji koje su sprovodili policijski službenici vršena konsultacija sa vrhovnim državnim tužiocem Crne Gore Vladimirom Šušovićem. Tu tvrdnju, kako navodi tužilac, svjedok crpi iz odgovora na poslaničko pitanje i izvještaja skupštinske komisije.
Tužilac je na kraju višesatnog izlaganja i iscrpne analize sprovedenih dokaza zatražila da se okrivljeni oglase krivim i osude po zakonu.
Branilac okrivljenog Božidara Bojovića, advokat Ljubiša Novaković je istakao da njegov branjenik nije u bjekstvu, već da se duže vremena nalazi u pritvoru i da mu se ne može suditi u odsustvu.
- On nije nedostupan i na ovaj način se ne mogu kršiti njegova procesna prava. Smatram da nijesu potvrđeni navodi optužnice i u ovom događaju nema deportacije ni izbjeglica kao ni preseljenja stanovništva - kazao je Novaković, dodajući da postoje lica na potjernicama kao i zakonski osnov da se ta lica predaju državnim organima.
Prema njegovom mišljenju, kod okrivljenih nema nikakvog oblika vinosti niti oni imaju ikakav subjektivni odnos sa licima sa potjernica.
- Nakon ovog događaja i odluke Skupštine Crne Gore iz decembra 1992. godine skoro svi okrivljeni su unaprijeđeni, tako da nije istinita teza tužioca o "samovoljno podmetnutoj grupi policajaca koji nastavljaju ustaljenu praksu uprkos državnom vrhu" - kazao je Novaković, koji je predložio da sud donese oslobađajuću presudu i o tome obavijesti organe Republike Srbije te da se Boško Bojović pusti iz ekstradicionog pritvora.
Novaković je podsjetio da je okrivljeni Radoje Radunović srpski državljanin i da je u kritično vrijeme samo obavljao redovne radne zadatke, isključivo iz svog djelokruga aktivnosti.
Novaković je kazao da je izmjena optužnice samo pokušaj da se ona spasi i podsjetio da je na početku ovim dokumentom bilo oko 80 oštećenih te da se ta cifra svela na nešto više od trideset.
- Da se to desilo nakon završene istrage, možda bi se i moglo razumjeti, ali u ovoj fazi postupka je to nedopustivo - istakao je Novaković, dodajući da ova činjenica dovoljno govori o ozbiljnosti utuženja.
Njegov kolega Miladin Adžić, branilac Milisava Markovića, kazao je da djelo koje se njegovom branjeniku stavlja na teret po zakonu ne predstavlja krivično djelo ratnog zločina, niti ima elemente nekog drugog krivičnog djela.
Analizirajući iskaz svjedoka Milana Paunovića, koga je nazvao "svjedokom saradnikom", branilac Adžić se zapitao da li je taj svjedok "odviše hrabar ili odviše mudar".
Advokat Adžić je podsjetio da tužilac u završnoj riječi potencira iskaze samo dva svjedoka.
- Paunovićevom iskazu vjeruje, dok iskaz Momira Bulatovića dovodi u sumnju. Dovođenje u sumnju iskaza tadašnjeg predsjednika RCG više šteti instituciji od koje je to izrečeno, nego samom svjedoku - istakao je Adžić.
On je na kraju svog izlaganja izrazio nadu da će sudsko vijeće imati hrabrosti da donese oslobađajuću presudu.
Advokat Stevan Damjanović, branilac Duška Bakrača, saopštio je da nema dokaza koji bi potvrdili stav tužioca i zapitao se kako je moguće da tužilac, i pored toga što ne raspolaže nijednim dokazom, istrajava u krivičnom progonu protiv njegovog branjenika.
- Tužilac je trebalo da navede koje je podatke i od kojih lica moj branjenik prikupio. Na osnovu kojih činjenica tužilac zaključuje da je Duško Bakrač obavijestio SDB, na jednoj, i Milorada Ivanovića na drugoj strani? On to čini uopštenom i neargumentovanom optužbom koja da bi bila osnovana morala bi da se zasniva na priznanju okrivljenog, kojeg nema, na pismenim dokazima, kojih nema ili na pouzdanom svjedočenju, koje je takođe izostalo - kazao je Damjanović.
Završne riječi nastavljaju se 1. marta.
VJ.D.
Svjedoka ima, ali depeše nema
Prema riječima tužioca, naredba ministra Pavla Bulatovića, i pored napora suda i tužilaštva, nije mogla biti pribavljena. Međutim, o toj naredbi, kako ističe tužilac, govori veliki broj svjedoka, pa i sam okrivljeni Milorad Šljivančanin u svojoj odbrani.
- Šljivančanin je tvrdio da je u kabinetu kod Damjana Turkovića i Milorada Ivanovića vidio telegram sa potpisom Pavla Bulatovića. Tim telegramom je traženo da se lica iz BiH, starosti od 18 do 60 godina, vrate na teritoriju BiH. Da telegram Pavla Bulatovića sa istim sadržajem i potpisom postoji govore i svjedoci Slobodan Pejović i Veselin Badnjar, a to potvrđuju i iskazi svjedoka Novice Kojovića i Vlastimira Stanišića. Da je po naredbi ministra Pavla Bulatovića postupala Služba državne bezbjednosti, čiji je načelnik bio Boško Bojović, proizilazi prvenstveno iz materijalnih dokaza - kategorična je Vukčevićeva. (Fonte "Dan").
Nessun commento:
Posta un commento