yYAXssKCQaUWZcXZ79RJTBLvo-c;SfREtjZ9NYeQnnVMC-CsZ9qN6L0 Finance, Economics, Globus, Brokers, Banks, Collateral-Oriano Mattei: Ovlašćeni da prebiju

video

Loading...

lunedì 16 aprile 2012

Ovlašćeni da prebiju


16 Aprile 2012


Petak - Tjelohranitelji Veselina Barovića, tajkuna i prijatelja bivšeg premijera Mila Đukanovića, fizički su napali novinara Marka Milačića, u petak veče, 6. aprila, u podgoričkoj diskoteci Najs Vajs. Ljekari su Milačiću konstatovali napuknuće kosti šake.

Fizičkom napadu prethodio je verbalni napad Barovića. Prema svjedočenju Milačića, Barović mu je prišao, prebacio ruku preko struka, objasnio kako se ne može pozdravljati sa djevojkama iz njegovog društva, i uz niz uvredljivih riječi i psovki priprijetio mu da ga više ne pominje u tekstovima.

Milačić je podnio krivičnu prijavu protiv Barovića i zatražio naknadu štete od 800 000 eura. Milačić je podsjetio da je to suma za koju je Barović od države preuzeo ulcinjsku Solanu, koja se prodaje za 250 miliona eura: ,,Tim novcem otkupiću Solanu od Barovića. Tako ćemo to nevjerovatno vrijedno zemljište istrgnuti iz ruku organizovanog kriminala i zaštititi javni interes".

Milačić je podsjetio da nikada u tekstovima nije pominjao Barovića, te da ga je tajkun napao jer kritike Đukanovića doživljava kao kritike na svoj račun. Treba ga razumjeti. Šta bi Barović bio da nije Đukanovića i njegovog carstva?

Nakon udara krenuli su specijalci za ispiranje mozga. Miodrag Vuković, poslanik DPS-a apelovao je da se ne vjeruje Milačiću na riječ, te da treba sačekati da pravosudni organi odrade posao. Kako izgleda kad pravosudni organi odrade posao vidjeli smo u slučaju Mugoša protiv Vijesti iz 2009, kada je gradonačelnik Podgorice napao urednika Vijesti Mihaila Jovovića i fotoreportera tog dnevnika Borisa Pejovića. Žrtva se proglasi nasilnikom. Jovoviću se još sudi za napad na Mugošinog vozača, a gradonačelnik je kao sitni besprizornik prošao sa kaznom od 400 eura.

,,Sva ta bulumenta otimača, nasilnika, koja je nagomilana i začepila demokratski i civilizacijski progres u ovom društvu, neće moći otići onamo gdje zaslužuje, ako se ne otčepi taj glavni čep, dok Đukanović iza koga se najčešće oni zaklanjaju, ne ode sa scene", prokomentarisao je tada napad Mugoše na urednika i fotoreportera Vijesti Svetozar Jovićević, profesor.

Đukanović je još na sceni. Kao i njegovi batinaši i sistem nasilja koji je kreirao.

Barović iza sebe ima bogatu istoriju kafanskih udara. Milačić je, može se reći, nježniji slučaj. Prije dvije godine Barović i njegovi tjelohranitelji su u podgoričkom lokalu Maša napali odbornika Pokreta za promjene Nebojšu Batrićevića i njegovog prijatelja advokata Časlava Nikčevića. Tjelohranitelji su kažnjeni zatvorskim kaznama od 10, odnosno pet mjeseci, dok je zbog nedostatka dokaza tužilaštvo odustalo od krivičnog gonjenja Barovića.

Barović je hapšen i 2007. godine zbog prijetnji radnicima kockarnice u hotelu Maestral. Ni tada nije bilo dovoljno dokaza za nasilje.

Dokazi ne nedostaju samo kad je u pitanju nasilje. Barović je javno optuživan i za malverzacije na berzi, preko kojih je stekao vrijednu imovinu. Uzalud. Ime mu blista i na iltalijanskoj optužnici za šverc cigareta. Zvanično, za kumovsku Crnu Goru, on je milijarder i ugledni biznismen.

Batinanje opozicionara i kritičara režima nije samo dio Mugošinog i Barovićevog si vija. Mnogo je siledžija u Đukanovićevom najbližem okruženju. Po pravilu, biju kritičare režima. Slučajno.

Aco Đukanović, stariji brat bivšeg premijera, je 2000. godine pretukao Zorana Kljajića, člana Liberalnog saveza. Kljajić je tada zadobio dvostruku frakturu lobanje. Đukanović i prijatelji su ga tukli drškama pištolja, nogama i rukama po glavi i tijelu. Đukanović je tada tvrdio da napad nema političku pozadinu, i da je tako reagovao zbog verbalnih napada na njegovu porodicu. Kazao je i da će se uvijek tako ponašati kako bi odbranio čast i ime svoje porodice. Crnogorski sudovi imali su razumijevanja. Osnovni sud u Podgorici je četiri godine nakon incidenta donio presudu da Đukanović nije kriv, da bi na ponovljenom suđenju konstatovano da je slučaj zastario.

U bratskoj Crnoj Gori, Đukanović je ugledni bankar.

Da brani čast porodičnog imena bilo je opravdanje Nenada Mićunovića za fizički napad na lidera Pokreta za promjene Nebojšu Medojevića. Nenad Mićunović je bratanić Branislava Brana Mićunovića, bliskog prijatelja Mila Đukanovića, kojeg mediji i policije iz regiona povezuju sa vrhom organizovanog kriminala u Crnoj Gori i šire. Mlađi Mićunović napao je Medojevića ispred njegovog stana, uz prijetnje da mu ne pominje porodicu. Nenad Mićunović za napad na poslanika kažnjen je sa tek nekoliko stotina eura. Strikovo ime u Crnoj Gori se tek šapuće.

I Zoran Ćoćo Bećirović, još jedan Đukanovićev prijatelj, čuven je po batinanju. On je, istina, samo šamarao radnike zaposlene u hotelu Avala, što mu dođe kao kućna radinost. Avalu je njegova firma Bepler i Džejkobson, registrovana u Londonu, sa dvije funte na računu i bez iskustva u hotelijerstvu, preuzela nakon odluke Đukanovićeve sestre Ane Kolarević, tada sutkinje. Sestra je nakon te odluke postala pravna zastupnica Beplera, a više izvora tvrdilo je da je Bećirović samo front za stvarnog vlasnika Avale, Mila Đukanovića.

Iako ih nije tukao, ni Bećirović nije rad sedmoj sili koja nije na strani sile vlasti. Svojevremeno je psovkama uzvratio na poziv novinara Monitora koji su htjeli da ga upitaju o optužbama da je prodavao virtuelne apartmane i oštetio za milionske iznose kupce iz Rusije.

Đukanović se nikada nije ogradio od nasilja njegovih najbližih. Naprotiv, podržao ih je na razne načine. Mugošu je, nakon napada na urednika i fotoreportera Vijesti, u sopstvenom automobilu povezao na skup partije na Žabljak, koji se održavao nekoliko dana nakon incidenta.

Barovića nije morao da vozi. Nekoliko dana prije napada na Milačića, Đukanović je imao jedan u nizu vatrenih govora uperen protiv neistomišljenika i medija koje on i njegova partija ne kontrolišu. Pozvao je na hapšenje kritičara režima i predstavnika slobodnih medija. Tužilaštvo kao i obično u Đukanovićevim nastupima nije prepoznalo ništa pažnje vrijedno.

A kao i inače, nakon šefovih uzleta uslijedilo je nasilje. Mugoša je iste medije nazvao „gadlukom", a kum Barović i njegovi tjelohranitelji napali Milačića. Poznato je da su nakon ranijih Đukanovićevih govora zapaljeni automobili Vijesti , te da su neodgovorni pojedinci, kako vlast naziva one koji Đukanovićeve riječi pretoče u djela, i fizički napadali novinare. Još je svjež i slučaj Olivere Lakić, novinarke Vijesti. Osumnjičeni za napad na nju uhapšen je, a nalogodavci i motiv više se ne pominju.

Mnogi izvršioci nasilja nad novinarima i kritičarima ostali su neotkriveni i nekažnjeni. U jesen 2007. godine, napadnut je direktor tog dnevnika Željko Ivanović. Policija je kasnije pronašla dobrovoljce počinioce, za koje Ivanović tvrdi da nijesu pravi napadači na njega. Prave napadače i nalogodavce niko nije ni pokušao da traži.

Ni danas se ne zna ko je na pragu kuće pretukao novinara Vijesti i saradnika Monitora Tufika Softić, iz Berana. Softić je zadobio teške tjelesne povrede. Softić piše o organizovanom kriminalu.Novinar Mladen Stojović napadnut je u svojoj kući sa leđa, dok je sjedio za kompjuterom. Slomljena mu je vilica, zubi, povrijeđeno lice. Neposredno prije napada on je u serijalu Insajder televizije B92 otvoreno progovorio o fudbalskoj mafiji, a u tom kontekstu pominjao je i veoma moćne ljude u Crnoj Gori. I onog čije se ime šapuće.

Režim ima još batina u ruci. Tu su državni i paradržavni mediji. Preko Pobjede se u kontinuitetu vrši nasilje nad kritičarima režima. U tome se posebno ističu urednik Srđan Kusovac i specijalci Marko Vešović i Šemsudin Radončić, koji duže od devet mjeseci iznose uvrede i laži na račun urednika i novinara Monitora i Vijesti, ali i ostalih koji odbijaju da javno zaborave odgovornost Đukanovića za ratni zločin deportacije bosanskih izbjeglica u proljeće 1992.

Nasilje i pritisak nad medijima sprovodi se i finansijskim iscrpljivanjem, presudama crnogorskih sudova koji dosuđuju visoke odštetne sume političarima, tajkunima i prijateljima režima. Istovremeno, državni i prorežimski mediji nagrađuju se državnom pomoći i bogatim reklamnim prostorom.

Nekažnjeno nasilje se sprovodi i nad ostalim neugodnim svjedocima. Policajci, svjedoci prekograničnog šverca morali su napustiti Crnu Goru... Godinama je udaru Slobodan Pejović, svjedok deportacija bosanskih izbjeglica. Napadan je fizički jedanaest puta. Pošto je ostao dosljedan sebi i istini, odlučili su da njemu svale svoj zločin.

Lekcije za početnike: sistemsko nasilje je otvorenije što je diktator uplašeniji za svoju moć. U Crnoj Gori su na vlasti posljednji političar krvavih devedesetih i njegov sistem nastao na zločinu. Milošević je u svojoj posljednjoj fazi pred pad neodoljivo ličio na današnjeg Đukanovića. Sličnost nije slučajna.(Milena PEROVIĆ-KORAĆ per "Monitor")

Nessun commento: