-------------------------------------------------------
Crnogorski interes je da ispita neriješene slučajeve kao što je afera „Telekom” i, ako su krivična djela izvršena, da odgovorne privede pravdi, rekao je u intervjuu za „Dan” Filip Riker, zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD.
– Mislim da crnogorski tužioci i sudovi imaju i mandat i profesionalnu odgovornost, ali i mogućnost, da to sprovedu u djelo. Zadatak je crnogorskog sistema da to sprovede – rekao je Filip Riker.
●Bivši premijer Đukanović rekao je nedavno da je rezultat istrage o korupciji u Telekomu, koju su istražni organi SAD vodili godinama, „obična glupost". Kakva su Vaša saznanja o ovom slučaju korupcije i kako vidite tu Đukanovićevu izjavu?
– Ne znam puno o tom slučaju, Ministarstvo pravde bilo je uključeno u to u smislu američkog pravnog sistema. Ne želim da komentarišem bilo čije komentare o ovim pitanjima. Mislim da je važno za Crnu Goru da se dođe do istine u tom slučaju. Crnogorski interes je da ispita neriješene slučajeve kao što je ovaj i, ako su krivična djela izvršena, da odgovorne privede pravdi. Mislim da crnogorski tužioci i sudovi imaju i mandat i profesionalnu odgovornost, ali i mogućnost, da to sprovedu u djelo. Zadatak je crnogorskog sistema da to sprovede.
●Da li SAD podržavaju režim Mila Đukanovića u Crnoj Gori?
- Mislim da je važno znati da SAD ne podržavaju pojedinačne vlade, već mi, zapravo, radimo sa izabranim vladama, i radimo sa državama. Sarađujemo blisko sa Vladom Crne Gore i sa premijerom Igorom Lukšićem, koga sam dosad nekoliko puta sreo. Milo Đukanović sada nije dio izvršne vlasti, ali sarađivali smo sa njim kada je bio premijer, a ja ga poznajem mnogo godina jer sam dugo radio na pitanjima Balkana.
Moje kolege iz ambasade se sreću s njim, on je predsjednik DPS-a, ali srećemo se i sa liderima drugih partija, kako onih iz vlasti, tako i onih iz opozicije. To je ono što diplomate rade. Vlada SAD sarađuje sa vladama koje su demokratski izabrane, a želi da pomogne Crnoj Gori da ostvari svoje ciljeve – da poboljša ekonomsku situaciju i da nastavi ka EU i NATO-u.
● Učestale su i sve teže optužbe iz Vašingtona da je zvanična Crna Gora umiješana u organizovani kriminal i korupciju. Vaš komentar.
–Međunarodna zajednica, a posebno EU i NATO, kao ključne institucije u smislu transatlantskih odnosa, redovno objavljuju izvještaje o napretku. Posebno to radi EU kroz izvještaje Evropske komisije. U njima je uočeno da je vladavina prava izazov za Crnu Goru i da je to oblast na koju je potrebno staviti fokus u smislu tranzicije i puta ka evroatlantskim integracijama. To, naravno, nije eksluzivno pitanje za Crnu Goru, već je to izazov i za mnoge države širom regiona i svijeta. To je jedan od osnovnih izazova za demokratiju i zato je ključni dio integracionog procesa u EU. Dok se Crna Gora priprema za pregovore sa EU, svjesni smo da je EU najavila da će ih početi poglavljima 23 i 24, koja se odnose na pitanja vezana za vladavinu prava, pravosuđe, osnovna prava i sigurnost. Hrvatska je prošla kroz taj proces, a proći će i druge države koje su kandidati za prijem.
Postoji još toga što treba uraditi i to je navedeno u pomenutim izvještajima, ali ako država nastavi da radi u pozitivnom pravcu, to će ubrzati proces prijema u EU i NATO. Iz našeg iskustva jasno je da je borba protiv kriminala i korupcije nešto što traje i iziskuje stalne napore.
●Da li je tačno da će SAD podržavati sadašnju vlast dok Crna Gora ne postane dio NATO-a, a zatim će tu podršku otkazati?
– Ne, to nije tačno. I pitam se odakle se takva mitologija razvija. Naša podrška je podrška Crnoj Gori. Radimo sa demokratski izabranom Vladom, i imamo dobru saradnju. To smo imali i prije nezavisnosti. Podržali smo nezavisnost, a sada podržavamo integracije u EU i NATO, vjerujući da je to ključ stabilne i uspješne budućnosti. To su naši zajednički interesi, vrijednosti koje dijelimo. Nastavićemo da radimo sa demokratski izabranim vlastima.
NATO je najuspješnija alijansa u istoriji. Trajala ja kroz razne istorijske procese od 1949.godine. Zadržala je mir i promovisala prosperitet u Evropi, koja nikada dotad nije vidjela takav mir, jer su postojale države koje su bile suparnice, poput Francuske i Njemačke. Zadržala je SAD i Kanadu blisko ujedinjene sa evropskim partnerima, posebno u pogledu prijetnji koje dolaze van Evrope. To je tranzicija od hladnoratovskog pristupa, koji je bio baziran primarno na sovjetskoj prijetnji, ka suočavanju sa prijetnjama koje su šire, i protiv kojih se borimo zajedno sa Rusijom.
Pogledajte države u vašem okruženju – Albaniju, Hrvatsku, ili Bugarsku, Poljsku, Slovačku. Sa njima smo blisko sarađivali da budu dio NATO-a, a sa njima smo ostali prijatelji i saveznici i sada kada su dio Alijanse.
●Vidite li premijera Igora Lukšića kao osvježenje na političkoj sceni ili samo kao sledbenika Đukanovićeve politike?
–Imamo veoma dobre odnose sa premijerom Lukšićem i sarađujemo sa njegovom vladom. Prošle godine Lukšić je posjetio Vašington, sastao se sa potpredsjednikom Bajdenom i sekretarkom Klinton. Bio sam na tim sastancima i mislim da su oni bili dokaz čvrstih veza između dvije zemlje.
Bili smo vrlo zadovoljni što je Lukšić posjetio Vašington. Ja sam se sretao sa njim, nekad smo razgovarali telefonom, i mislim da je impresionirao mnoge ljude u Vašingtonu svojim znanjem i fokusom na reforme i zajedničke ciljeve.
●Kako treba donijeti odluku o članstvu Crne Gore u NATO-u – u parlamentu ili na referendumu – imajući u vidu da u ovom trenutku postoji mala javna podrška toj integraciji?
– Crna Gora o tome treba da odluči. To nije pitanje za mene ili za SAD i NATO. Ako vaša zemlja želi da se priključi NATO-u, kakav god demokratski proces izaberete, vaše je pravo. Nijedna zemlja iz NATo-a ne pritiska Crnu Goru da pristupi. Mi želimo da vidimo Crnu Goru kako postaje član NATO-a jer mislimo da ona može da doprinese kao partner, recimo, u Avganistanu, na čemu smo vrlo zahvalni.
Ne postoji zahtjev u vezi sa članstvom u NATO-u da se održi referendum – šta god da izabere vaša demokratija, to je to. Neke države su se odlučile da organizuju referendum, u većini drugih država glasalo se u parlamentu. Odluka o članstvu mora da bude rezultat demokratskog procesa.
Što se tiče javne podrške, ako pogledate širenje NATO-a u poslednjih deset ili 13 godina, nivo podrške na mnogim mjestima prvobitno je bio nizak. Trebalo je pokrenuti proces edukacije i informisanja da bi se shvatilo šta je u stvari NATO. Primjer svake države koja se priključila Alijansi pokazuje da što više građani znaju o NATO-u više je i podrške.
●Postoji li plan da NATO formira vojnu bazu u Crnoj Gori?
–Nijesam čuo da postoji bilo kakav plan da se uspostavi neka baza NATO-a u Crnoj Gori. Mislim da upravo ta tema ilustruje nerazumijevanje koje postoji, tačnije mitologiju. Članice NATO-a pristupaju organizaciji, potpisuju ugovor, ali zadržavaju suverenost i one su i dalje nezavisne države. Prihvataju set principa, to jest određenih obaveza, poput zajedničke odbrane od spoljnih prijetnji, ali nikakva baza ne može biti uspostavljena u NATO državi bez dozvole upravo te države. To je ono što se često nedovoljno razumije.
M.VEŠOVIĆ
Legitimno je protestovati
●Mogu li građanski protesti da dovedu do promjena? SAD su 2000. godine podržale proteste u Beogradu, pa mogu li i sada u Podgorici, ili je to drugačija situacija?
– Danas je to prilično drugačija situacija, ali svaka situacija je jedinstvena. Uglavnom, demokratija znači pravo na protest, na slobodu govora i okupljanja, naravno ako se to radi na miran način. To je nešto što mi podržavamo, što imamo i u SAD. Ako pogledate Evropu minule nedjelje, vidjećete da je bilo protesta u Španiji i Grčkoj, gdje su ljudi zabrinuti zbog ekonomske situacije, zbog krize u eurozoni, zbog političkih okolnosti, ali to je dio demokratije. Ljudi imaju pravo da to rade, i da pri tom ne budu zastrašivani. Ali, imaju i odgovornost da obezbijede da ne bude nasilja i nanošenja štete. To i vidimo sada. Vidimo da grupa ljudi izražava svoja uvjerenja, što nam govori o razvijenoj demokratiji, o prilikama koje građani Crne Gore imaju. Imaće i priliku da izraze svoje mišljenje kada budu organizovani naredni izbori.
Otkriti Duškove ubice
●Urednik „Dana” Duško Jovanović ubijen je prije osam godina, a taj zločin nije u potpunosti riješen. Kako to vidite i mogu li SAD da pomognu razvoj slobode medija u Crnoj Gori?
– Sjećam se tog slučaja. U svojoj karijeri dugo sam se bavio medijima, a bio sam i portparol Stejt departmenta. Vlasti imaju obavezu da preispitaju sve dokaze i da riješe to ubistvo i druge napade na novinare.
Vlada SAD bi voljela da počinioci ovakvih zločina, svakako i počinioci ubistva Duška Jovanovića, budu privedeni pravdi.
Preko ambasade u Podgorici stalno pratimo medijske slobode, kao i svugdje u svijetu, jer je to zadatak Stejt departmenta. Sloboda štampe je ključna komponenta svakog demokratskog društva, i stalna je obaveza da se poštuju i održavaju medijske slobode. Društva moraju da poštuju slobodu izražavanja.
Verbalni napadi, a kamoli fizički napadi na novinare i medije, veoma su kontraproduktivni, i to važi i za Crnu Goru. Lako je optuživati medije i novinare, ali mislim da to, zapravo, samo vodi većoj nesigurnosti na medijskom tržištu. Novinari imaju odgovornost da istražuju svoje priče na odgovoran način, a vlade to moraju da poštuju.
Činjenica da taj slučaj nije riješen, kao ni drugi napadi na novinare, stvara osjećaj nesigurnosti, i to je nešto što treba da prevaziđete. (fonte "Dan")
Nessun commento:
Posta un commento